Kako se jedna toMAgo sličica našla tisućama kilometara daleko od Zagreba, točnije 12 i pol tisuća kilometara daleko u argentinskom gradu Mendozi? U Argentinu smo došli u posjet rodbini. Dok nam je jednog ljetnog argentinskog dana u prosincu 2025. godine naša rođakinja Mariana iz Mendoze pokazivala svoju kuću, na naše inzenađenje uočili smo dobro nam poznate latice!
Donijela je uokvirenu sličicu s laticama i počela nam pričati kako je ona podsjeća na njenog djeda. Očito ju je dobila ili naslijedila od njega, a danas joj uz malu svjećicu i ostale memorabilije stoji na stoliću kojeg ona zove stol svjetla, odnosno na španjolskom mesa de la luz. Sličica u drvenom okviru, u kojoj latice još nisu bile posložene u obliku lika, kao u kasnijim radovima Marije Igaly, nego prepuštene obrisima cvijeta, na svojoj nam je pozadini otkrila godinu – 1981. uz potpis Igaly.
Mariju Igaly smo dobro poznavali pa smo našoj rođakinji ispričali o njoj i njenom umjetničkom stvaralaštvu. Mama se sjetila da u torbi ima dva cvjetna magnetića koje je odmah izvadila pa je tako danas opus Marije Igaly u Mendozi , uz jednu sličicu iz 1981. obogaćen i s dva njena recentnija magnetića na frižideru.
Pokušali smo rekonstruirati kako je ta stara sličica, koju naša rođakinja danas povezuje sa svojim djedom, završila u Mendozi. Marija nije bila direktno u vezi s našom rodbinom u Argentini, ali budući da smo je višedesetljetno poznavali preko njenog sina – mog tetka Gorana, pretpostavljamo da je ta sličica u nekom momentu u Argentinu došla kao poklon. Iako nismo uspjeli pronaći točnu putanju ove sličice, ona svjedoči o dosegu umjetničkog djela Marije Igaly i pokazuje da sličice imaju priču i nakon izrade – u njih se upisuju različita značenja i obiteljske uspomene.
Pavel Gulin Zrnić, ožujak 2026.
